ZRIN ISTINITA PRIČA

Prije 80 godina, 9. i 10. rujna 1943., po zapovijedi tadašnjeg Glavnog stožera Hrvatske na čelu s Vladimirom Bakarićem, domaći srpski partizani i četnici iz susjednih sela napali su Zrin pod izlikom da je ustaško selo. Zrin je bio mirno selo, uglavnom naseljeno seljacima. Imao je sve sadržaje koji su nedostajali okolnim selima. Postojale su dvije škole, gornja i donja, seoska župna crkva i crkva svete Marije Magdalene na brdu. Bilo je nekoliko dućana, općina, pošta i drugi obrti. Svjedočanstva preživjelih govore da se svatko sa svakim slagao, a okolni Srbi dolazili bi u grad po stvari koje im trebaju. Popis stanovništva iz 1910. godine navodi 777 Hrvata katolika, 3 pravoslavna Srbina i 1 Mađara.

 

Godine 1943. selo je uništeno, a sve kuće i dućani spaljeni i opljačkani, uključujući i župnu crkvu. Od početka Drugog svjetskog rata ubijen je 291 od ukupno oko 800-850, od kojih je velika većina stradala u masakru u rujnu 1943. godine. Vrlo malo muškaraca je izbjeglo ovu tragediju. Tijekom događaja bili su tragično okruženi, napadnuti i zaklani. Napadači su imali pristup minobacačima i automatskom naoružanju, što je situaciju činilo još opasnijom za Zrinjane, koji su bili brojčano znatno nadjačani i bespomoćni pred agresijom. Oni koji su ostali živi sakupljeni su i odmarširani van grada – prognani, raseljeni, zabranjen im je povratak i zabranjeno im je govoriti o događajima. Čak i nakon 2. svjetskog rata Zrinjanima i njihovim potomcima službeno je zabranjen povratak na svoja imanja.

 

Čak su Zrinsku Goru preimenovali u "Samarica", druga mjesta su također preimenovana.

 

Tadašnji su sud obrazložili da se zbog razaranja grada ne može utvrditi čija je imovina čija, odnosno imovina ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja, pa se zbog toga imovina oduzima svim stanovnicima. grada Zrina, te im je zabranjen povratak, jer bi povratak Hrvata uznemirio domaće srpsko stanovništvo.

 

​

Ovo su službeni dokumenti.

 

Dokumenti se čuvaju u Vojnopovijesnom institutu JNA u Beogradu

 

Napravili smo neslužbeni prijevod starih dokumenata koliko smo mogli. Priznajemo da možda nije savršen i potičemo povratne informacije ako se uoče greške ili nedostaci.